Postavka koja će vas natjerati da „zaronite” u sebe, u svoje misli, može se pogledati ovih dana u podgoričkom Perjaničkom domu. Izložba ambijentalnih video - radova i instalacija „Dugo putovanje” rad je likovne umjetnice Anice Vučetić iz Beograda. U „sklapanju”, odnosno odabiru radova za podgoričko predstavljanje, jer riječ je o ciklusu koji u kontinuitetu nastaje još od 2001. godine, pomogla joj je kustoskinja izložbe Tatjana Orbović, istoričarka umjetnosti. Postavka je podijeljena na tri dijela – rada, na početku vas dočekuje „Sažimanje”, zatim u drugoj „sobi” slijedi „Stvaranje” i na kraju „Dugo putovanje”, iako je to hronološki prvi rad, najstariji, objašnjava Vučetićeva. U sva tri rada, na posmatrača „utiču”, odnosno dočekuju ga motivi punog Mjeseca, zvjezdanog neba, i posebno naglašeno – vode, iz koje uranja – izranja ili pliva, žena. Vode, koja u potpunosti obuzima, okružuje, zapljuskuje ljudsko tijelo. „Odlučile smo da izložbu nazovemo „Dugo putovanje”, jer mislimo da taj rad negdje najbolje oslikava suštinu mog rada, a to je bavljenje procesima individuacije i našeg dugog putovanja u životu, od početka do beskonačnog” – kaže Vučetićeva.
Izložba, otvorena u noći punog Mjeseca, gdje čak i prvi rad kao „scenografiju” ima pun Mjesec, sigurno je uticala i na sve vodene „elemente” ovih radova.
- Različite su reakcije publike, i u tome i jeste poenta, da na svaku sliku koju ja stvaram posmatrač projektuje svoje unutrašnje sadržaje, svoje iskustvo i da tako počinje svoj proces preispitivanja svog unutrašnjeg prostora. Voda je meni jedan od osnovnih elemenata, i veoma mi je važna kao simbol, jer u stvari predstavlja prostor našeg nesvjesnog. Voda se i u psihologiji posmatra kao arhetipski simbol nesvjesnog, a ja sa time najviše radim – dodaje slikarka. Zanimljivo je i da u instalaciji „Dugo putovanje” slikarka posmatrača postavlja u poziciju Boga, koji s visine posmatra što radi plivačica, koja se vrti u krug, a nasuprot nje je zvjezdano nebo.
- Taj plivač smo svi mi, to beskrajno, dugo putovanje u krug. Često nam se u životu čini da se krećemo u krug. A, ta malenkost je namjerna kako bi se naglasila veličina svijeta koji nas okružuje, u kome smo mi sitni i nezaštićeni – dodaje Vučetićeva.
Sve ovo implicira da se umjetnica nije skoncentrisala na svakodnevno.
- Danas savremena umjetnost zaobilazi velike teme, koje danas više nisu mnogima zanimljive. Savremena umjetnost danas često se bavi svakodnevicom, političkim temama, dnevnim problemima, sociološkim, ekonomskim pitanjima. Smatram da je bavljenje velikim temama u stvari neizbježno, i da koje god vrijeme dolazi mijenja se forma a suština ostaje ista. Čovjek se kao biće ne mijenja mnogo, mijenja se njegov način života. Suštinska pitanja uvijek ostaju ista, i mi se od rođenja uvijek pitamo gdje smo i zašto smo ovdje i gdje poslije idemo – ističe Vučetićeva. Zato, potvrđuje ona, njen rad „Sažimanje” možemo čitati i kao prikaz onih žarišnih tačaka u životu svakog čovjeka gdje on pravi presjek i sagledava sebe u sadašnjosti i prošlosti, planirajući budućnost.
- Čovjek to radi konstantno jer je proces naše individuacije nezaustavljiv. Ali, pitanje je koliko smo svjesni toga i koliko svjesno želimo da učestvujemo u tom razvoju. Taj proces se odvija sam od sebe, ponekad i bez naše volje. Te tačke presjeka nam se ponekad dešavaju i na dnevnoj bazi, samo je pitanje koliko smo ih svjesni i koliko važnosti im pridajemo. U „Sažimanju” je centralna slika jedne iste osobe, koja roneći sažima svoju tamnu i svijetlu stranu u jedno – kaže Vučetićeva. Umjetnica naglašava:
– Ovo je u stvari lično iskustvo koje se kroz simboličnu formu pretvara u element na koji svako može da reaguje, i onda rad time dobija na opštosti. To lično iskustvo postaje nebitno, jer je ono samo polazište. Kada govorimo o angažmanu mislim da je važan taj „rad na sebi”. Mislim da promjena svijeta u stvari kreće od promjene u nama. Nema velike, globalne promjene ukoliko ne počnemo mi sami da se mijenjamo – kaže Vučetićeva.
Postavka se može pogledati do 10. novembra. Izložbu je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.Ž.J.


Forma iznad sadržaja

Kustoskinja Tatjana Orbović ističe da je prilikom odabira radova donekle uticao i limit prostora Perjaničkog doma. No, ova izložba je i presjek rada Vučetićeve od 2001. do 2013. godine.
- Po meni, najbitnije mi je da prikažemo rad jedne od rijetkih likovnih umjetnica koja se u Srbiji kontinuirano bavi video performativnim radom. Vrlo je rijetko to što ovdje imate ambijent i video rad, sa performansom, a opet ne bavi se aktuelnim, već vječnim temama. Mislim da je ovdje bitno naglasiti formu, format, jer su ovo perceptivni radovi, jer vidite snop svjetla, čujete zvuk, uvuče vas ambijent u rad. Forma je ovdje čak i pomalo iznad sadržaja, jer se bude čula posmatrača. Umjetnica kreće od svog osjećaja i prenosi publici, koja opet to doživljava na svoj način. Postavljeno je pitanje, sadržaj je apstraktan a vi osjećate formu – kaže Orbovićeva.